04
nedjelja
rujan
2011
Zašto (ne) bih pisao blog?
OK, sad imate neka očekivanja od mene, kao, zašto ne pišeš?, puno si trajao i tako. Nisam baš neki bloger, dogodi mi se da spojim dvije smislene, ali i ćorava kokoš pogodi zrno. Prihvatio sam pisanje bloga, jer mi je prazna stranica i sve što je kreativno neka vrsta izazova, a okušati se u nečemu novome je svakako izazov, bar meni.
Fora je, i da imam više vremena i praznog hoda sigurno bih dao više, ali nije mi pisanje bloga na prvom mjestu… tek tamo negdje između joge i kopi luwak kave. Hoću li nastaviti pisati? Hoću, ali zbog sebe, donekle terapeutski djeluje na mene, ali sigurno i nikada ne o hrani, kuhinji i ičemu što ima veze s mojom strukom. Jer naime, mi kuhari imamo život i mišljenje van kuhinje, a svinjske polovice i termička obrada je zadnje o čemu pričamo kada smo slobodni.
Nastavit ću pisati jer nemam limita i jer sam slobodan izraziti se, a to je danas potrebno. Drago mi je da sam dobio priliku postati gost bloger i staviti neke stvari na papir, dovoljno da vidim da me pisanje zanima i da je cool. Neću nikada živjeti od toga, neću nikada napisati nešto prepametno, ali ću se kvalitetno zajebavati… why not?
Odoh sada na jednu kavu, nadam se dobru, partiju razgovora, smijeha i druženja, jer ono što se dešava vani, to je inspiracija za blog. Nisam potencijal za post dnevno, i zbog vremena, a i zbog činjenice da više volim jebivjetriti okolo.
Tnx za čitanje
See you sometimes…
komentiraj (44) * ispiši * #
01
četvrtak
rujan
2011
'U SVETU POSTOJI JEDNO CARSTVO' ili kako je prst u dupe postalo rukovanje
Čudna je ovo država, ali ja vam to ne trebam govoriti, nisam političar već 'građanin pokorni', koji preživljava kao i svaki drugi čovjek. Nekada s manje, a nekada i s više uspjeha. Istina je, televizija pomaže, toga se ne treba sramiti jer da kažem suprotno lagao bih. Posla ima, radi se, ali da se razumijemo, bez posla nikada nisam bio, sa i bez televizije. Ali svejedno, ljut sam i isfrustriran.
Problem je kada se vraćaš kući kao ja jutros u 6 blago zavaljan s otvorenja Peperminta i gledaš one brižne ljude kako skupljaju boce po kontejnerima ili kada piješ kavu, a brdo bakica prodaju male snopove cvijeća koje ti ne treba, a jebeno nije ugodno kada ti je razlog za kupnju sažaljenje.
Toga sada ima više no ikada, ne sjećam se da sam vidio toliko ljudi bez posla i čuo toliko loših priča od prijatelja, bližnjih i onih koji mi to nisu. Sjebani smo, i to dobro i definitivno. Da se razumijemo, toga ima i u puno bogatijim društvima no što je naše. Tih nesretnih priča i sudbina, neimaštine i socijale.
Ali, to već znamo.
Ono što me jebe već dvadeset i nešto godina je da smo toliko glupi, needucirani i podložni manipulacijama da nas konji priglupi koji nas vode bezočno kradu, lažu i mažu nam oči. Vrijeđam konje. Oprostite.
Od rata, dubrovačke banke, petog ortaka, autocesta, telekomunikacija, banaka svih vrsta, štedionica, zadruga, brodogradilišta, ljevaona, trikotaža, fimi medie, represije, medija, laži, aviona, kamiona, namještenih utakmica, vojne parade. Je li u Hrvatskoj i jedan posao napravljen bez afere? Vrtić izgrađen? Jebeni WC napravljen kod ovog kretena lopovskog?
Da rekao sam, kreten i lopov, a mi još veći jer je u fotelji di je. Pa jebote, ovdje je prst u dupe sudskom presudom postao rukovanje, načelnici općina žderu buniku, a top odvjetnici naočigled svih nekažnjeno šamaraju klince.
Da sam kojim slučajem zaspao u doba kada sam gledao Branka Kockicu i probudio se s prstom u dupetu 20 godina kasnije, sigurno ne bih mislio da se netko s mnom rukuje.
Na ulice, jebem im mater.
komentiraj (14) * ispiši * #
31
srijeda
kolovoz
2011
'zika
Najgore što se može dogoditi je kad sjedneš ispred monitora, nešto bi pisao, a nemaš temu. Počneš razmišljati o svim stvarima koje te inače inspiriraju i stimuliraju i kažeš si da neke stvari nisu za javnost, i da to rade samo tvoji prijatelji, ti ne, nikada…
I tako mi kroz glavu prolaze ideje o novom tekstu, al ništa da preko jagodica završi na monitoru, i opet žbaljim ko kreten, ležim u zgužvanom krevetu s laptopom u krilu i razmišljam… vanjski dug Grčke, operacija vraćanja nevinosti (vrlo popularno... navodno), uklanjanje dlačica iz nosa, antioksidansi, krmeljive oči, mlohava čuna, skupi laminat, recesija (ova riječ je prestigla onu popularnu 'boli me kurac' u korištenju zadnje 3 godine)... niš od toga nije zanimljivo, sve je sranje.
I skužim da mi sviraju The Black Keys -10 a.m. automatic. Jebena stvar, blues, high energy ali novi, dvoje ljudi, kao The White Stripes, ali s manje galame i distorzije. Glava mi se pomiče gore, dolje i u kombinaciji sa suncem koje mi probija kroz prozore, tvore savršen soundtrack trenutka, pravi pokretač, stimulator o kojem se javno priča.
Odmah se sjetim svoje karirane košulje i Nevermind od Nirvane, sjetim se kako su loše izgledali papci s fake Versace košuljama zakopčanim do grla dok su se rasturali na No limits od 2 Unlimited. Sjetim se kad su Lauferi pjevali Svijet za nas, prođe mi kroz glavu rasturanje na Sabotage u Palachu i izrežirani porast adrenalina na Rage against the machine u Killing in the name of, i nezaobilazno dizanje srednjeg prsta u zrak na 2 'fuck you all…'. Onda se sjetim Britpopa i braće Gallagher i njihove, meni simpatične bahatosti. Blur i 'frizurice' Damona Albarna te humor i socijalni element Pulpa i Jarvisovih pepeljara cvika.
Naložio sam se na The Strokes, The Hives, Franz Ferdinand, The Libertines i još gazi-bili-milijun bendova u posljednjih nekoliko godina. Ne mogu se obući ako mi ne svira nešto, ne mogu se voziti ako mi ne sviraju Bright Eyes, a vani lije kiša, a ispred mene 500 km, ne mogu se zabaviti ako ne svira nešto dobro, i jebeno ne mogu skužiti što to ima u cajkama... al dobro… svakom njegovo veselje… na kraju krajeva, ne bi se sjetio ništa od ovoga napisati da mi nisu svirali Black Keys i 10 a.m. automatic… i najbolje što se iz ovoga može roditi, da nakon što pročitate, odete i nađete tu stvar na You Tube i uživate skupa sa mnom…
komentiraj (9) * ispiši * #
30
utorak
kolovoz
2011
Kava u Zagrebu… može i negdje drugdje
Volim kavu, bolje rečeno, ovisan sam o njoj. Pod kava ne mislim one pizdurike koje se kuhaju doma, tipa turska ili ne dao Bog instant i razne hibridne kombinacije s okusom 'jedan ajriš, molim vas, lješnjaka ili cvijeta kestena s daškom tahićanske vanilije podvučeno rumom iz Guatemale. Ne, ništa od toga, kava je za mene espresso, kap hladnog mlijeka, bez šećera, u vrućoj šalici. Mora imati miris, kremoznost i onu finu pjenicu na vrhu. To je kava. Za mene.
Najbolji prijatelji kave su samoća, novine i mom slučaju cigarete, 3 komada po šalici, to je standard. Inače ne volim društvo uz prvu kavu, uživam u pulsu grada i vrevi oko mene dok listam novine i upijam sve potrebno i nepotrebno što nam serviraju na dnevnoj bazi.
Probudio sam se u mamurluku lights, podnošljivom, laganom, onom poslije kojega još ima dovoljno snage u želucu za konzumaciju svetog napitka i nekoliko nezaobilaznih cigareta popušenih naravno do filtera.
Volim kad mi konobar dođe nasmijan, jer naime, zaključili ste da sam ipak ja taj koji treba dizalicu danas. Hvala bogu, je, dobre je volje, nasmijan, već zna što pijem, pa jebi ga, svaki dan gleda moj stožasti lik, a i pustim 'tip', uvijek.
Kava je dobra, paše mi iako se malo svađa s mojom žgaravicom – paše mi.
Naslovi su jako zanimljivi danas:
Politika:
Ivo Sanader – To što se dešavalo je montirani politički proces usmjeren protiv mene od strane mnogobrojnih Srba i komunista koji su imali svoju ćeliju u HDZ – u.
Jadranka Kosor – Braniteljima ćemo omogućiti dostojanstven život.
Tomislav Merčep – Ističem kandidaturu za predsjednika.
Zoran Milanović – Ovo je godina SDP-a, dobit ćemo izbore i očistit ćemo Hrvatsku od lopova.
Crna kronika:
Kontroverzni poduzetnik skrivio smrt još dvije osobe – Tomislav Horvatinčić svojim novim Mercedesom pokušao pobjeći iz staračkog doma i pregazio dva čuvara.
Bivši ministar Ivan Šuker optužen za malverzacije u riječkom Brodokomercu.
Intervju:
Severina – Nisam operirala usne, rastu mi iz godine u godinu.
Hrvoje Šalković – Još čekam onu pravu.
Glazba:
Raprodana zagrebačka Arena – sve je spremno za povratničku turneju Tine i Nikše.
Konačno smo ih dočekali – Ocvali rockeri Inxs s trećim frontmanom Rickom Astleyem se nadaju dobroj zagrebačkoj svirci u Jabuci.
Sport:
Janica Kostelić – Vraćam se skijanju
Slaven Bilić – Poraz od Malte nije tragedija
Mateo Kovačić – Imponira mi što me hoće Real
Ponedjeljak, 11. 5. 2015.
Budim se, zrake sunca mi ulaze u sobu, opet sam mamurluk lights… Al', isto je govno, nije ništa bolje... al' kava, ta kava je ista, istu se pije, jednako uživam u njoj, jer naslovi... oni su uvijek isti.
komentiraj (14) * ispiši * #
29
ponedjeljak
kolovoz
2011
Jesen je cool
Bok, ja prvi put nešto pišem, a da nije status na Facebooku, recept, tužba na ovrhu ili oduzimanje vozačke. Blog, zvuči fora, posh, on je bloger. To je postalo faking zanimanje. Da nešto odmah objasnim, neću pisati o hrani, o receptima, o tome kako sam postao kuhar i bla-di bla-di bla. Trebam odmor od toga, u tome sam 20 godina i živim to i dišem svaki dan... i zato, spremno i svjesno lansiram kuhanju odjeb… odmaram.
Dočekao sam kraj ljeta i ustvrdio da sam gunđalo koje mrzi kad je toplo, počinjem sve više cijeniti jesen. Jesen je moje najljepše godišnje doba jer naime, volim kišu. Ne na Garbage I'm only happy when it rains foru nego na 'baš-super-što-pada-jer-mogu-ostati-cijeli-dan-u -krevetu-i-ne-raditi-ništa'. Kiša na slobodan dan nije ništa loše, idealan scenarij bio bi telefonska hrana i sva tri dijela Gospodara prstenova... po mogućnosti u društvu drage osobe. I onda netko kaže da jesen sucks?
Jesen je cool i iz drugih razloga, opet se rađa noćni život u Zagrebu. Naime noćni život u Zagrebu u kolovozu uzme godišnji odmor i prospe se po Jadranu. S njim odu i predivne večeri u kojima sjediš na terasama, piješ orošenu pivu i gledaš predivne žene kako prolaze. Ove godine je bilo puno 'grčkih boginja'... To je termin koji smo skovali prijatelj Shale i ja nakon nekoliko orošenih. Po definiciji, grčke boginje su naše sugrađanke u dugim bijelim haljinama, s pletenicama u kosi i sandalama na nogama… lebde. Izgledaju predivno, al jbg, ko jaje jajetu. Klonirane. Al, da budem iskren, nije loše klonirati lijepo, nemam ništa protiv.
Hvala bogu da se ljeto bliži kraju da nas prestanu bombardirati s ovim slamčica, sokić, bikini, tamna put i shake ass hitovima. Hvala Bogu što sve ide periodično i što ćemo polako s terasa u zatvorene prostore, što ćemo po ko zna koji put pokušati prestati pušiti, po ko zna koji put se izblamirati pred ženama koje ne poznajemo, što ćemo preći u duge hlače, jakne, sako i košulje dugih rukava. Neću više morati uvlačiti pancu!! yes!! Konačno će se početi dešavati neki posao jer mi je već pun qua slušati kojekakve fantome da se ništa ne radi jer su ljudi na godišnjima... 'Znate, direktorica marketinga je na godišnjem, čim se javi ćemo vas nazvati'… jebem ti godišnje doba kad posao stane.
Uglavnom ljudi, prigrlite jesen 'šuštanjem lišća i šapatom kiše'... nije depresivna, divna je, umjerena.. jesen je kao vaš dobar prijatelj kojeg vidite jednom godišnje i uvijek imate ugodan i smiren razgovor.
Osim kad pada 7 dana svaki dan… onda je šupak.
komentiraj (28) * ispiši * #
